U Prnjavoru je danas nakon kraće bolesti preminuo Nedeljko Neđo Sančanin, novinar i književnik.
Nedeljko (Milovana) Sančanin je rođen 1936. godine u Grabik Ilovi, a životni i radni vijek vezan mu je za Prnjavor, iz kojeg je preko 50 godina novinar, ovjekovječivši prostore i zbivanja u svom zavičaju u 23 dnevna, sedmodnevna i mjesečna lista u BiH i SFR Jugoslaviji, kao i u programima radio i televizijskih stanica.
Nakon što je stekao stručno zvanje diplomirani politolog na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, vratio se u svoj zavičaj gdje je stručno znanje upotrijebio na osnivanju Radio Prnjavora, čiji je prvi glavni i odgovorni urednik i direktor punih osam godina.
Osnivač je ilustrovanih novina revijalnog formata i sadržaja „Naš zavičaj“, čiji je glavni i odgovorni urednik postao 1970. godine. Pomogao je stručno profilisanje lista „Borac“- Prve prnjavorske pješadijske lake brigade 1994. godine, đačkih novina osnovnih škola i raznih publikacija koje su izlazile na području opštine Prnjavor i šire.
Uz novinarstvo, bavi se publicistikom i književnošću. U području poezije, sa po više pjesama, do sada je koautor 12 zajedničkih zbirki poezije:
„Vatre u ravnici“ – Književna zajednica Srbije (1980), „Talasi Kestengrada“ –Književna zajednica „Vaso Pelagić“ Banjaluka (1999), „Ljubavna poezija pjesnika Republike Srpske“- Savez književnika Jugoslavije (2000), Panorama savremenih srpskih pjesnika „Oni su obilježili ovo vreme“ Şavez književnika Srbije i Crne Gore Podružnica za Republiku Srpsku (2002), „Talasi Kestengrada 2“ – Srpski književni klub „Talasi“ Prnjavor i književna zajednica „Vaso Pelagić“ Banja luka (2003), „Ćud ženska…“ –Književna zajednica „Vaso Pelagić“ Banja Luka (2003), „Svome rodu od Kosova do danas“ – Srpski književni klub „Talasi“ Prnjavor, a izdanja iz 2003, 2004, 2005, 2007, 2009, 2009 i 2010. godine, šesnaesti savezni i treći međunarodni susreti pjesnika „Garavi sokak“ Inđija, 2005. i 2006. godine, a izdavač Književni klub „Miroslav – Mika Antić“ Inđija i „Susretanja“ u izdanju Srpskog prosvjetnog i kulturno-umjetničkog društva „Prosvjeta“ Srbac (2007. i 2008. godine), i „Ukrinski virozbori“, SKK „Vihor“, Derventa, 2009. godine. Pjesme su mu prevedene na italijanski i njemački jezik.
U proznom stvaralaštvu, većinu svojih književnih dijela, izuzetnim perom ljubavi posvetio je svom zavičaju Prnjavoru i njegovim plemenitim ljudima i još plemenitijim ženskim bićima. U izdanju Književne zajednice „Vaso Pelagić“ iz Banjaluke, do sada je štampao samostalne knjige priča i reportaža, koje su od čitalaca i književnih kritičara dobile visoku ocjenu. „Krovovi ljubavi“ (1999), „Ženske duše“ (2000), „Perom ljubavi“ (2002 – dva izdanja), „Zavičaju s ljubavlju“ (2004), „Dvije otadžbine u srcu“ (2005), „Vaskrsavanje Stuplja“ (2005) u izdanju i visokoj kolor štampi „Grafomarka“ Laktaši u dva izdanja „Ljudi u vremenu“ (2006), „Grafomark“ Laktaši.
Nakon što je 2006. godine obilježio 50 godina novinarskog i književnog rada, ponovo se latio pera, da bi čitalačkoj publici darivao svoju osmu i devetu knjigu u naslovu „Neispričane priče“ (2007) u izdanju „Grafomarka“ Laktaši i „Hranioci ratnika“ (2008).
Osnivač je i prvi predsjednik, u dva mandata, Srpskog književnog kluba „Talsi“ Prnjavor za područje Republike Srpske i šire.U njegovom predsjednikovanju i rukovođenju ovom književnom asocijacijom „Talasi“ su izdali dvije zajedničke zbirke pjesama sa po 31 i 50 suautora – koliko je pisaca u ovom klubu. Njih 50 pisaca, dok je Sančanin predsjednikovao „Talasima“, izdali su 32 samostalne knjige poezije i proze, kojima su obogatili književnu baštinu ne samo opštine Prnjavor , nego i Republike Srpske i BiH.
Idejni je tvorac književne manifestacije „Svom rodu od Kosova do danas“, koju SKK „Talasi“ knjigom „Vidovdanski susreti pjesnika“ tradicionalno uoči Vidovdana održava kod spomen- crkve na Vučijaku u Kremni.
Za književno djelo i postignute rezultate u osnivanju i presednikovanju osam godina u srpskom književnom klubu „Talasi“ Prnjavor, nagrađen je književnom nagradom „Zlatno pero Talasa“, 2007. godine. Sem u književnosti, zlatnim perom potvrdio se i na filmu. U 2007. godini javnosti se predstavio svojim prvencem „Naše godine“, dokumentarnim filmom o 50 godina starih zanata i nove firme „Ramić“ Prnjavor – Banja Luka. Objektivnošču svog književnog pera piše recenziju i književnu kritiku za poetska i prozna književna djela, od kojih su neke našle mjesta u ovoj autorovoj desetoj knjizi.
Grad Prnjavor (mjesna uprava) dodijelio mu je 2007. godine „ZAHVALNICU“ za svestranu aktivnost u desetogodišnjem sadržajnom obogaćivanju i u knjigama ovjekovječenoj pobratimskoj saradnji Prnjavora i Budisave, i objavljenim knjigama o prnjavorskoj opštini.
Skupština opštine Prnjavor povodom 24. marta – Dana opštine Prnjavor, 2008. godine, dodijelila je priznanje Nedeljku SANČANINU, književniku, za postignute rezultate iz oblasti kulture i informisanja. Predsjednik je Udruženja pisaca Srbije – Centar za Republiku Srpsku, Prnjavor.
Književni klub „Miroslav – Mika Antić“ iz Inđije, dodjeljuje mu POVELJU za svesrdnu podršku i učešća na Međunarodnim susretima pisaca „GARAVI SOKAK“. Povelju je dobio i od Srpskog književnog kluba „VIHOR“ iz Dervente za učešće i na „ILINDANSKIM SUSRETIMA“ pisaca na obali rijeke UKRINE i pjesme o vodi.
ZLATNU PLAKETU, svome dugogodišnjem aktivnom članu i predsjedniku Društva NEDELJKU SANČANINU, dodjelilo je Radničko kulturno-umjetničko društvo „Novak Pivašević“ Prnjavor.
Za izuzetnu aktivnost na propagandi i afirmaciji ukrajinske kulture, duhovnosti, običaja i jezika u području žurnalizma, Ukrajinska crkva Prnjavor dala mu je više pismenih zahvalnica i nagradila GRAMATOM.
Za svesrdnu pomoć u afirmaciji sveukupne kulture Čeha i Slovaka, KPD „ČEŠKA BESEDA“ Maćino Brdo – Prnjavor dodjelila mu je „Plaketu“.
Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ – Odbor za Republiku Srpsku, povodom obilježavanja 100-godišnjice osnivanja „Prosvjete“, dodjelilo mu je PLAKETU SRPSKE PROSVETE.
Za sveukupni novinarski rad i rezultate koje je postigao u rukovodstvima društveno-političkih organizacija, a posebno izuzetno novinarsku angažovanost u izvještavanju više novina, radio i televizijskih stanica i novinskih agencija, o katastrofalnom zemljotresu koji je pogodio 1969. godine Banja Luku i Bosansku krajinu, predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josip Broz Tito, odlikovao je Nedeljka M. SANČANINA Medaljom rada.
UKRINSKE LJUBAVI
Ništa ljepše od Ukrine rijeke,
U njedrima njenim ljubav započete.
Kad procvatu kupališta njena,
Sa ljepotom djevojačkih tijela,
Tad ti draga vasiona cijela.
U ljepoti drveća i cvijeća,
Što Ukrinske obale zakite,
Tad cvjetaju ljubavi skrovite.
Kriju vrbe, kriju i zovike,
Te Ukrinske ljubavne uzvike!
Odnose ih Ukrinski brzaci,
Sve do Save, Dunava i mora,
Ukrina se rad ljubavi sačuvati mora.
Nedeljko M. SANČANIN
(avgusta, 2010. godine)
ŽENA
Žena je žena,
Al ni jedna nije
kao ona.
Ljepotu tijela
iskrenost duše,
nema ni jedna žena
kao što ima ONA.
Ah, ljudi, da spoznate
dušu i tijelo te žene,
I vi biste rekli;
Žena je žena
Al ni jedna nije kao ONA.
Nedeljko M. SANČANIN
Pripremio i odabrao: Nenad Simić/Posavske novosti
