„Moja majka je boravila sedam mjeseci kod časnih sestara. One su se o njoj brinule kao o svom članu porodice. Ja sam svaki dan dolazila čak i po nekoliko puta, dopuštale su mi da budem s majkom stalno.
Svaku promjenu su mi prijavljivale, o svemu su me obavještavale, sarađivali smo i iz toga se izrodilo iskreno i duboko prijateljstvo. One su se brinule o mojoj majci kao što bih i ja, majka ih je mnogo voljela i vjerovala im.
Dugo su s njom pričale o svemu, o životu, prolaznosti kao i o odlasku. Majka je imala veliko povjerenje u njih, kao i ja“, priča Jasmina Radanović, čija je majka u najvećem životnom iskušenju, u vrijeme borbe sa opakom bolešću boravila kod sestara milosrdnica do kraja ovozemaljskog života.
Ona kaže da je od samog početka boravke njene majke kod časnih sestara znala da je u sigurnim rukama i da nikada tu pomoć neće zaboraviti.
„U tom teškom periodu bilo je i velikih zabrana i odlazaka u mjesta gdje su stariji, bolesni i nemoćni, ali one mi nijednom nisu onemogućile da budem s majkom. Moja porodica ih je veoma lijepo prihvatila i smatramo se iskrenim prijateljima.
Pomogle su mi u onom beznađu, nemoći i tuzi i nikad dok živim to neću i ne mogu zaboraviti. Sestre Zorislava, Mirjana i Augustina su neko ko pomaže svima nesebično, ali su jako skromne i ne žele da se o tome priča. A da pomažu i da se brinu o mnogima, to je istina“, dodaje Radanovićeva.
Milosrdna ljubav koja traje
U Derventi je održana Svečana akademija, u prostorijama Napretkovog doma, gdje je obilježeno 150 godina od dolaska sestara milosrdnica u Derventu, gdje je priređen bogat kulturno- umjetnički program, uz kratku promociju onoga što su milosrdnica činile od samog dolaska u Derventu do današnjih dana.
Bile su to godine iskušenja, godine koje nisu bile lake. Uvijek je ljubav i poštovanje, pomaganje slabih i ugroženih postajalo živi izvor snage ili svjetlost koja ih je obasjavala u svima iskušenjima i rješavanju problema.
U svečanoj pozivnici za obilježavanje jubileja u Derventi je napisano da priča o milosrdnoj ljubavi proteže se od 1633. godine kada su apostoli kršćanske ljubavi, sv. Vinko i sv. Lujza de Marillac osnovale Družbu Kćeri Kršćanske Ljubavi u Parizu. Tada sestre preuzimaju rad i brigu za sve s margina društva, bolesne, napuštenu djecu, siromahe, stare osobe i zatvorenike.
Na poziv biskupa Haulika, 5. rujna 1845. godine dolazi prvi šest sestara u Zagreb. Još za vrijeme Turskog carstva sestre iz Zagreba dolaze u Bosnu, najprije u Sarajevo 1871. godine, a naredne godine dolaze u Derventu, Dolac, Banja Luku i Mostar. Njihovo djelovanje je bilo prožeto ljubavlju i služenjem siromasima i svima potrebnima.
Odmah po dolasku u Derventu sestre su osnovale osnovnu školu, nižu zanatsku školu, održavale satove glasovira, vodile Marijinu kongregaciju za djevojke iz grada i Društvo kršćanskog nauka za seoske djevojke koje nisu znale čitati i pisati. Rad u bolnici u Derventi sestre započinju 14. rujna 1929. godine i rade sve do 1992. godine.
Godine 1945. sestre milosrdnice ostaju bez svih svojih škola i pobjeda. Zabranjuje im se rad u školi, a u bolnici mogu ostati raditi samo u civilnom odijelu.
Na vrata dolazi sirotinja i traži pomoć
Nakon rata devedesetih godina sestre su se vratile u Derventu, obnovile svoj devastiran samostan iz 2007. godine i s velikim žarom nastavile milosrdničko služenje.
O bogatom istorijatu na Svečanoj akademiji govorila je sestra milosrdnica Zorislava Katić, koja je istakla da su od 24. lipnja 2007. godine nastavile svoje milosrdničko i samaritansko djelovanje u ovom kraju.
„Odmah po dolasku sestre su se uključile u karitativno djelovanje u župi, kao i pomoć Župniku. Obilazeći veliki broj starih i nemoćnih uvidjele su da je nekima potrebno i više od samog dolaska. Stoga su ubrzo u svoj samostan prihvatile gospođu Maru Ereš, koja je bila socijalni slučaj i živjela u šumi u trošnoj kući.
Mara je ostala sa sestrama do kraja svog života. Osim ove starice, sestre su prizemlje svog samostana prilagodile za prihvat starih i nemoćnih gospođa, tako da danas skrbe o njima. U svojim mogućnostima sestre obilaze stare i nemoćne u cijelom ovom kraju.
Zahvaljujući Karitasu Vrhbosanske nadbiskupije, sestre obilaze i dalje stare i nemoćne i pomažu im. Svjedoci smo da svakog dana neko od sirotinje dođe na naša vrata i traži pomoć“, u obraćanju rekla je Katić, koja se zahvalila dragom Bogu i svim dobročiniteljima koji im pomažu da budu produžena ruka milosrdne ljubavi.
Misa zahvalnica u župnoj crkvi sv. Jurja
U Subotu, 29. listopada, svečano je, u organizaciji derventskog sestarskog samostana Sv. Lujze, proslavljena 150. obljetnica dolaska sestara milosrdnica u Derventu. Svečanost ovog velikog i važnog jubileja bila je satkana od mise zahvalnice u župnoj crkvi sv. Jurja i akademije u Napretovu domu u Derventi. Na svečanosti misnoga slavlja pjevao je sestarski zbor, a misu je s derventskim dekanom fra Ivanom Marićem i derventskim župnikom vlč. Markom Sliškovićem te deset drugih svećenika predslavio fra Mirko Filipović, župnik župe Žeravac i predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Derventa.
U propovijedi je prisutnu zajednicu vjernika i poštovatelja sestara milosrdnica pozvao na veliku zahvalnost Bogu koji je nadahnjivao i snažio velike ljude i žene da sudjeluju u životnoj realizaciji Isusove priče o milosrdnom Samarijancu, koji je zainteresiran za druge, žrtvuje svoje vrijeme i svoje znanje i imetak da pomogne nekome kome ne mora pomagati, koga ne poznaje, ali osjeća dužnost da pruži ruku pomoćnicu svome bližnjemu.
Svečanu akademiju u Napretkovu domu otvorio je pjesmom sestarski zbor, nakon čega su prisutne pozdravili poglavarica zajednice sestara milosrdnica u Bosni i Hercegovini s. Vinka Bilješko i derventski župnik vlč. Marko Slišković.
Sestra Zorislava Katić kratko je progovorila o povijesti djelovanja sestara milosrdnica u Derventi, a potom je sestrama u čast dvije prekrasne duhovne pjesme otpjevao derventski zbor penzionera pod ravnanjem mo Nade Vukičević Tolić.
Nakon dviju prigodnih recitacija u pohvalu radu derventskih sestara milosrdnica (profesorice Slavke Lončar i pjesnikinje Slavice Mamić) priredbu je okončao sestarski zbor himnom Majci Divnoj, zaštitnici njihove redovničke zajednice (provincije).
Slavlje je nastavljeno u podrumskoj dvorani Napretkova doma, gdje je za goste priređena mala zakuska, ali i izložba fotografija i dokumenata iz povijesti života i djelovanja sestara milosrdnica u Derventi.
Posavske novosti/ Nenad Simić
“Izradu ovog teksta/videa/radijske reportaže/sadržaja podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta/videa/radijske reportaže/sadržaja ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
