Sa bivšim logorašima, uz podršku mirovnih aktivista, novinara i ratnih veterana, od 3. do 6. marta 2023. Centar za nenasilnu akciju je organizirao zajednički obilazak i obilježavanje četiri silosa, lokacija koje su bile mjesta zatočenja i to na području Tarčina kod Hadžića, Kaćuna kod Busovače te u Žepču i Derventi, i na kraju su, simbolički, obišli i obilježili Željezni most u Doboju.
Brojna mjesta stradanja, patnje, mučenja širom BiH su neobilježena jer se lokalne vlasti protive postavljanju obilježja za mjesta stradanja ljudi koji su pripadali narodu koji u toj sredini danas nije većinski. Bivši logoraši i porodice žrtava se danas, nakon toliko godina, i dalje bore za pravo na sjećanje na svoje najmilije.
Centar za nenasilnu akciju od 2015. godine podržava i akciju obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja u BiH, a do sada se na ovaj način od zaborava pokušali otrgnuti više od 130 mjesta stradanja širom BiH.
Predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika Dervente Drago Knežević u obraćanju učesnicima posjete Derventi istakao je da se danas prisjećamo ružnih stvari i svega onoga što se dešavalo u hangaru Silos, i na drugim mjestima gdje su bili logori za Srbe.
„Sjećamo se ružnih stvari koje smo prošli i emotivno je sve djelovalo na mene. Dobro je da zajedno obiđemo ova mjesta, da čujemo riječ i drugih ljudi koji su prošli logore, bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadaju. Silos u Polju je bio privremeni logor za Srbe, gdje su zatočeni bili na kraći vremenski period, na nekoliko dana. Bivši Dom JNA je bio glavno sabiralište, gdje su privođeni Srbi, te jedan mali dio Hrvata i Muslimana koji ni valjali zločincima. Zarobljeni su bili i u skladištu Rabić, koje je bilo pod zemljom, nije bilo svjetlosti, nije bilo ničega. Logor je postojao i u Osnovnoj školi u Poljarima, koji je namjenski urađen, ograđen žicom“, u obraćanju okupljenima rekao je Knežević.
Prema njegovim riječima na području Dervente bilo je i zadržavanja zarobljenih po privatnim kućama, i da se tačan broj takvih mjesta ne može utvrditi.
„Kada je naša vojska udarila i krenula u oslobađanje okupirane teritorije oni su zarobljene iz Doma JNA, Rabića, Poljara doveli ovdje u Silos, očekujući da će ponovo moći da ih vrate odakle su dovezeni. Dželati su 99 posto isti na sve strane, bez obzira na vjeru i naciju. Nekoliko puta sam vođen na klanje, davali su mi prazan pištolj da se ubijem. Odveden sam u logor u Slavonski Brod gdje sam bio 15 dana, mučen, slomljenih rebara razmjenjen“, ispričao je u veoma potresnom svjedočenju Knežević.
Osim hangara u Polju uslijedila je posjeta i Spomen- kompleksu Čardak, na kojem su upoznati sa istorijatom spomen- kompleska i stradanja civinog stanovništva Čardaka.
Nakon posjete ovim mjestima bivši logoraši i mirovni aktivisti iz BiH i regiona uputili su zajednički apel:
Duboko vjerujući da sve žrtve zaslužuju jednako poštovanje, ovakvom zajedničkom posjetom mjestima stradanja, među kojima su i nekadašnja mjesta zatočenja, želimo iskazati ljudsko poštovanje, podijeliti bol, ohrabriti i podržati jedni druge. Zajedničkom posjetom ovakvim i sličnim mjestima nadamo se da će ona postati mjesta susreta, dijaloga i učenja budućih naraštaja, mjesta na kojima ćemo se sjećati ratne prošlosti bez podsticanja na mržnju i osvetu, već da bi upozorili na tragične i višegeneracijske posljedice rata. Sjećajući se stradanja svih, ma iz kojeg naroda bili, spremni da jednako osudimo svaki zločin počinjen od strane bilo koga, želimo ukazati na neophodnost da se svaka žrtva poštuje i da je to put ka izgradnji održivog mira u kojem želimo živjeti.
Naše prijatelje, komšije, sunarodnike i sve ljude dobre volje pozivamo da nam se pridruže na ovom putu sjećanjem na sve žrtve i uvažavanjem svake ljudske patnje. Ne bježeći od svih naših razlika, vjerujemo da međusobno uvažavanje i razumijevanje, zasnovano na ovim principima, može stvoriti prostor za dijalog u kojem ćemo otvorena srca čuti jedni druge, čuti za naše boli i potrebe koje su, u toliko mnogo slučajeva, slične.
Svjedoci smo da mnoga mjesta stradanja, među kojima su i zatočenički objekti, do danas nisu obilježeni, a bivšim zatočenicima, preživjelim i porodicama ubijenih nerijetko se onemogućuje ili otežava pristup ovakvim mjestima. Pozivamo vlasti, posebno one na lokalnom nivou, da žrtvama koje se bore za pravo na sjećanje budu podrška, a ne prepreka, da im omoguće nesmetan pristup lokacijama, kao i trajno obilježavanje ovakvih mjesta. Želja nam je da se stradanje nikada više ne ponovi.
Ne možemo nadomjestiti ljudske gubitke i patnju, ali želimo učiniti sve što je u našoj moći da izgradimo odnose međusobnog uvažavanja, poštovanja i povjerenja koji bi bili brana prijetnji da mržnja među ljudima različitih zajednica bude temelj novih nepravdi i nasilja u budućnosti. Vjerujemo da pravo na slobodu i mir možemo ostvariti samo radeći zajedno, prelazeći granice koje nas od rata razdvajaju i učeći iz bolne prošlosti.
Bivši logoraši i mirovni aktivisti, njih više od 50, koji su učestvovali u obilasku ovih mjesta i zajednički stali iza ovog apela dolaze iz sljedećih mjesta: Mostar, Jablanica, Konjic, Sarajevo, Rogatica, Višegrad, Bijeljina, Zenica, Zagreb, Glina, Kruševac, Beograd, Podgorica, Bihać, Novi Grad, Šamac, Derventa, Zavidovići, Žepče, Brčko, Rudo, Busovača, Fojnica, Prijedor, Livno, Doboj, Vareš, Jajce…
“Kroz višegodišnji rad na izgradnji mira na prostoru bivše Jugoslavije sreli smo mnogo ljudi koji su bili spremni prelaziti vidljive i nevidljive granice, koji su bili i jesu spremni pokloniti se svim žrtvama i pozvati na procesuiranje odgovornih i podržati dostojnu memorijalizaciju svih mjesta stradanja sa ciljem izgradnje boljeg i pravednijeg društva. U proljeće 2022. organizirali smo zajedničku posjetu Trusini kod Konjica i Stupnom Dolu kod Vareša i to uz pomoć udruženja žrtava iz oba ova mjesta. Bila je ovo rijetka prilika saradnje i zajedničkog odavanja počasti hrvatskim i bošnjačkim žrtvama iz ova dva mjesta, a činjenica da su predstavnici udruženja posjetili oba mjesta i poklonili se i jednim i drugim žrtvama pokazuje put kojim se može ići. Emir iz Stupnog Dola i Dragica iz Trusine nisu sami – i kroz obilježavanje neobilježenih mjesta zatočenja sreli smo bivše logoraše koji nemaju nikakvu zadršku da iskažu podršku ljudima iste ili slične sudbine, da obiđu sva mjesta zatočenja bez obzira ko je bio žrtva, a ko počinilac te da pozovu da se svim bivšim logorašima omogući dostojanstveno obilježavanje ovakvih mjesta i njima značajnih datuma”, navodi Amer Delić iz Centra za nenasilnu akciju.
Doprinos izgradnji inkluzivne, neselektivne kulture sećanja u BiH, Centar za nenasilnu akciju Sarajevo – Beograd (CNA) je pokušao pružiti na različite načine: istraživanjem mjesta stradanja i mjesta sjećanja, sakupljenim u bazi podataka i web-sajtu kulturasjecanja.org; publikacijom „Rat sjećanja“; izložbom „Rat sjećanja“ kojom smo u nekoliko godina obišli region; programima neformalnog obrazovanja sa ciljem podizanja društvenog kapaciteta za izgradnju mira; razmjenom i učenjem iz iskustava drugih zemalja, te sistematiziranjem sakupljenog znanja; zajedničkim komemorativnim akcijama ratnih veterana iz BiH, Hrvatske i Srbije.
PN
